уторак, 25. август 2015.

Svetogorski dani i noći

Jesi li nevidljivom sličan? Srodan bićima što se vide samo u duhu? Ili te gospodar svemira poznaje po telu od kojeg si sazdan? Da li si predodređen znanju? Radoznao da preuzmeš sve što se prenosi njegovim velikim dlanom. Ali dlan se pokreće jednom malom rukom.
                                                                       * * * 
Imena su ti mnoga i dobra. I samo ime je već tvoje seme. Ime koje te ima i koje ti imaš. Svi kažu ime. Ne nadevaj mi imena. Zato što već imam ime. I govorim u ime. I radim u ime. I kao što moje ime nije samo moje tako ni tvoje ime nije samo tvoje, nego je razdeljeno u sveopštost i nalazi se u svakom slovu. I slovljenju. I oslovljavanju. Eto nas sa tobom u imenu.
                                                                        * * *  
Ne kažem da sam te odgonetnuo. Ali nisam ni tvoje ime odrurnuo u nemogućnost. Volim da govorim, jer te pominjem. I da ćutim jer o tebi ćutim. I sve obrnuto, istinito je. Kad govorim, o tebi ćutim, i kada ćutim, zajedno s tobom ćutim. Moje kratko ćutanje deo je tvog velikog ćutanja, i zbivanja koje se u ćutnji obnavlja.
Miodrag Pavlović  

Нема коментара:

Постави коментар