Jednom me je blizak prijatelj nazvao ,, Srećo ". Bila sam vrlo zbunjena jer nisam znala o čemu se radi, tražila sam objašnjenje i
na kraju mi je rekao:
,, Mi smo ljudi čudna bića, tražimo
jedni od drugih pažnju, vreme i ljubav. Što je najveći poklon koji
nekom možeš pružiti. Jedni druge ispunjavamo. Ali čovek se menja i ne
bude uvek svetlo pa se čak može desiti da se preobrazi u svoje misli i
postane njihov rob, dozvoljavajući da mozak upravlja njegovim vozilom.
Svako u sebi ima i sreću i tugu, i ljubav i bes... Mi biramo koju ćemo
od tih emocija odabrati da nam bude gorivo. A bez goriva.. nema ni
jednog puta kroz život. Treba naučiti da sipamo umereno i da pazimo na
krivine, jer ako previše skrenemo biće se teško vratiti na stazu kojom
smo bili krenuli. A ja tebe zovem srećom jer mi uvek srce veselo kucka kad sam pored tebe."
Reči..Prvi
put sam osetila ogromnu težinu reči koje one zapravo nose. Bez obzira što je sve ovo bilo prelepo rečeno i sa tolikom istinom, da veće ne može
biti, shvatila sam da treba paziti na reči koje govorimo. Jer kao što
je rekao, mi biramo u životu, sve mi sami svesno biramo. A reči nisu uvek
odraz nečijih osećanja, mnogi ih izvezu i nakite pa posle nemaju
smisla. Na taj način se može povrediti osoba kojoj su te reči napisane.
Ali takođe ako se trud, mada se tako ne može uvek zvati jer su trud i
prevara dve različite krajnosti, ne pokaže u opšte. To tek može
boleti. Ali sam postupak ne pravi toliko veliku ranu kao što to čine reči sa
emocijom. Mi stvarno imamo velike moći, kojih, doduše, neki i nisu
svesni. Imamo moć misli. Jer ipak misli kreiraju sve. Misao je takva
da svaka ostane zabeležena gore u univerzumu, može biti zaključana ili
vremenom zaboravljena ali ako se ta misao razvlači na mogućnosti, ako
joj se doda emocija..gotovo. Nije to baš kao,, Hokus-pokus " i bum
evo ga. Nije to sad želim auto i sad ću ga sutra dobiti. Uglavnom se
loše misli ostvaruju, ali ne onome kome su upućene neko onom ko ih je
uputio. Ne u bukvali ali kroz neki drugi događaj će ga život
vratiti nazad pošiljaocu. Jer ipak za konstruktivne misli treba
ne samo želja sa emocijom neko i trug. Da, treba uložiti trud i vreme
da bi došao do onoga na sta si uputio svoju svest.
divno si ovo napisala
ОдговориИзбриши